Život u svemiru

Prepuna dvorana hotela Termal i danas je značila samo jedno: astronomi su doveli nekoga važnoga. I bili su u pravu. Korado Korlević, znanstvenik s vlastitom zvijezdom, kojega su Daruvarčani imali prilike slušati i prošle godine, danas je pripremio temu Život u svemiru.

Četvrtak, 23. veljače 2012. u 11:04 sati 10 dana astronomije 2011

Oni koji su pomislili da će pričati o vanzemaljcima, malo su se preračunali. Korado je svojim predavanjem pokazao da život nema granice i da ne hoda samo na dvije noge. Svojim izlaganjem dao nam je jednu novu sferu pogleda na život. Poveo nas je na put do samih početaka Zemlje, pokazao da je Zemlja tek što se stvrdnula i ohladila iz forme vrele kugle, najvjerojatnije odmah udomila prvi život. Tragovi toj tvrdnji govore u prilog jer su ostali zabilježeni u stijenama. Naravno, riječ je o onim najsitnijim mikroskopski sitnim fosilima. Pokazao nam je kako iz današnjih primjera možemo vidjeti da za život nije potrebno svjetlo i kisik već da se u dubinama od preko 4000 metara, u oceanima nalaze cijele kolonije bakterija i raznoraznih oblika života koji sasvim lijepo preživljavaju na temperaturama i preko 100 stupnjeva Celzijevih, u mrklome mraku i visokom tlaku, na geotermalnim izvorima koji iz dubina Zemlje, ispiru minerale i ispuštaju ih u oceane. Objasnio nam je da u Sunčevom sustavu postoje kandidati koji na sebi ili u sebi imaju uvjete u kojima bi se mogao razviti život, slično kao što je nastao na Zemlji. Naravno, nema govora o životu kakav imamo na Zemlji, ali tko nam može garantirati da život na Zemlju nije došao direktno iz svemira? Pokazao je to na primjeru meteorita s Marsa u kojemu su otkriveni prastari fosili bakterija. Uspije li se slično naći na samome Marsu, bit će to vrlo zanimljivo.

Pokazao je da je planet Venera u pojasu preblizu Suncu i zbog toga je tamo život gotovo nemoguć. Mars je predaleko od Sunca i temperatura je preniska, no kazao je i kako je Mars milijunima godina prije Zemlje, imao tekuću vodu na svojoj površini i da su tamo otkriveni tragovi koje bi po svoj prilici mogli ukazivati da su ih proizveli živi organizmi. Tragovi metana u Marsovoj atmosferi pokazuju da se tamo događaju procesi koji se nikako tamo ne bi trebali nalaziti. Ako je Mars mrtav planet, odakle onda takvi rezultati? Razmišljanja znanstvenika idu u pravcu, kako se to odvijalo na Zemlji. Danas stotinama metara ispod površine Zemlje imamo život koji buja. Naravno, riječ je opet o bakterijama. One proizvode metan. Možda je slično i ispod Marsove površine. Ako nije moguć život na njegovoj površini, možda jest ispod nje. Otuda bi mogao dolaziti otkriveni metan. Osim Marsa, tu su i neki prirodni sateliti oko drugih planeta. Najpoznatiji su Saturnov satelit Titan, ali i Jupiterov satelit Europa ispod čije zaleđene površine se nalazi more vode dubine i do 100 kilometara, a to je ujedno i mjesto koje ima najviše vode u Sunčevom sustavu, više i od Zemlje. Kako smo vidjeli da za život nije uvjet da imamo kisik i svjetlost, lako je moguće da i na Europi, ispod ledene površine, u dubokim morima postoji oblik života.
Odemo li izvan Sunčeva sustava, naći ćemo se u galaksijama. I u njima postoji pojas u kojemu se može stvoriti život. U središtu i neposrednoj blizini središta galaksija život vjerojatno ne bi mogao postojati jer su zračenja koja dolaze iz crne rupe koja se nalazi tamo, preintenzivna. No već u području koje je malo dalje, uvjeti za nastanak života su puno povoljniji, a u toj zoni se nalazi i naše Sunce u Sunčevom sustavu. Odemo li prema rubu galaksije opet nije moguć život jer se tamo nalaze zvijezde koje su premlade i oko kojih se još nisu stvorili svi uvjeti da mogu imati planete pogodne za život. Vratimo li se na Zemlju, pokazuje se da jednom kada se negdje pojavi život, on je praktično neuništiv. Naravno, dođe li do kakve velike kataklizme koja se nekoliko puta događala u Zemljinoj povijesti, u kojoj udar asteroida promjera stotinjak kilometara izaziva potpuno taljenje Zemljine kore i vraća ju u početno stanje, tada život u potpunosti nestaje. No, mi danas nismo u stanju potpuno uništiti život nikakvim sredstvima, i u tome leži opasnost da zagadimo zemaljskim mikroorganizmima sva nebeska tijela na koja spuštamo svoje letjelice. Korado nam je pokazao različite varijante postanka i opstanka života.

Na kraju se dotaknuo i programa SETI i traganja za signalima vanzemaljskih inteligencija, koje do danas nismo pronašli. Pokazuje li to da su takve civilizacije sklone samouništenju prije nego uspiju stupiti u kontakt s drugim inteligentnim vrstama u svojem zvjezdanom susjedstvu? Protokoli koji su razvijeni u te svrhe, na kraju imaju jednu važnu napomenu - ne odgovarati na otkriveni signal koji dolazi od druge civilizacije! Zašto je to tako? Iz povijesti razvoja života na Zemlji naučili smo kako on funkcionira. Slabiju vrstu redovito će istrijebiti razvijenija, bilo da ju pojede, bilo da joj oduzme resurse za daljnji napredak. Zbog toga smo to preslikali i na svemir. Posjetitelji predavanja su vrlo pažljivo slušali Korada i na kraju ga nagradili velikim pljeskom. Nakon predavanja Korado je odgovarao na pitanja koja su mu postavili i predstavnicima medija dao intervjue. Nakon toga, otišao je u daruvarsku Galeriju pogledati izložbu astrofotografija, a također je dao ocijene fotkama koje su snimili građani i koje se također mogu pogledati. Na kraju će se sve ocijene zbrojiti i proglasiti pobjednici koji će biti nagrađeni prigodnim nagradama.
     

Predavači na 100DA
Ponedjeljak, 01. travnja 2019.
Skupština društva i 10. obljetnica postojanja
Ponedjeljak, 26. studenog 2018.
In memoriam Nenad Šironja
Srijeda, 25. travnja 2018.