Sunčanom stranom do Greenwich-a

Četvrtu godinu za redom Kraljevska zvjezdarnica Greenwich u suradnji sa časopisom Sky at Night i Flickr-om, organizirala je natječaj za najbolju astro fotografiju 2012. godine. Svatko tko se odlučio prijaviti mogao je poslati najviše pet astro fotografija u četiri kategorije: Zemlja i Svemir, Naš Sunčev sustav, Duboki Svemir, Mladi astro fotograf godine te tri posebne kategorije Ljudi i Svemir, Najbolji novajlija i Robotski teleskop. Od svih najboljih iz navedenih kategorija, na kraju se bira jedna koja je najbolja od svih, overall winner.

Nakon što sam proučila pravila natječaja odlučila sam okušati sreću i poslati neke od astro fotografija za koje sam mislila da bi mogle konkurirati. U pravilima je pisalo da se od svih pristiglih fotografija, prvo selekcioniraju one koje idu u daljnji krug i da će njihovi autori o tome biti obaviješteni vrlo brzo nakon što se zatvori natječaj. I zaista ubrzo su me kontaktirali za zvjezdarnice Greenwich i obavijestili da im se svidjela astro fotografija pod imenom Sunny airlines, te su o njoj zatražili neke dodatne informacije. Nakon još nekog vremena ponovo sam dobila neke upite vezane za istu fotografiju, ali su se u svim kontaktima jasno ograđivali da to ne znači da je izabrana u uži krug.

I onda jedno veče, moram priznati sasvim neočekivano, kolega astronom Josip Mesaroš me nazvao i rekao da je čuo u radio emisji Andromeda od Korada Korlevića da je ista ta astro fotografija ušla u uži izbor, tj. u 12 najboljih. Nakon toga uslijedila je pozivnica sa Kraljevske zvjezdarnice Greenwich, da prisustvujem ceremoniji svečane objave najboljih, koja se održavala 19. rujna 2012.

Kada sam slala fotografije na natječaj nisam se usudila nadati da će neka od njih doći tako daleko, a onda odjednom je valjalo donijeti odluku ići na Greenwich ili ne?! S obzirom da je bio kratak rok za organizirati putovanje, a ni potrebne financije nisu bile zanemariva stavka, nekoliko dana sam razmišljala što napraviti. Presudnu ulogu je igrala podrška od obitelji, prijatelja, radnih kolega i kolega astronoma.

U kratko vrijeme sam uspjela organizirati veliki dio detalja oko putovanja, a ostale stvari su se jednostavno poklopile. Prije nego sam mogla previše razmišljati i premišljati se, već sam se nalazila u avionu na putu prema Londonu.

Po dolasku u taj veliki grad, naoružana kartama istog, krenula sam u potragu za zvjezdarnicom, gdje sam srećom stigla na vrijeme. Veliki dio uzvanika je već bio tamo i obilno se častio delicijama i šampanjcem koji su bili služeni za tu svečanu prigodu.

Nije bilo posebnog protokola, kako je to kod nas uobičajeno, već smo svi dobar dio vremena proveli čekajući da počne ceremonija.

Da bi skratili vrijeme čekanja, pozvali su nas u njihov planetarij pogledati projekciju noćnog neba. Moram priznati da je to bilo zaista impresivno. Osjećaj je bio kao da letim bespućima Svemira u sve njegove kuteve. Na žalost, u planetariju nismo smjeli slikati ni snimati projekciju.

Nakon toga uslijedilo je ponovo čekanje, koje je sve više nailazilo na negodovanje prisutnih. Ljudi su bili prilično nestrpljivi čuti rezultate. Naravno da sam i sama bila u istom raspoloženju.

Kada smo vidjeli da su se uzvrtili novinari koji su tamo bili, znali smo da se bliži početak. Prvo nam se obratio jedan od djelatnika zvjezdarnice i najavio glavnog urednika časopisa Sky at Night, Chrisa Bramleya koji nam se obratio prigodnim riječima i od koga smo saznali da je ove godine na natječaj pristiglo više od 800 astro fotografija iz cijeloga svijeta.

Nakon njega riječ su preuzeli Marek Kukula i Chris Lintott koji su uz još njih osam bili članovi komisije. Odmah na početku rekli su važnu informaciju, da se komisija nije mogla usuglasiti oko toga tko je u kojoj kategoriji najbolji, da su nekoliko puta mijenjali odluke, te je na kraju odluku donio sam Kukula.

Mene je najviša interesirala kategorija Naš Sunčev sustav, jer upravo je u njoj bila moja astro fotografija Sunny airlines. Kao uvod u proglašenje u toj kategoriji Kukula je rekao da je presudilo to što je on bio prisutan kada je nastala pobjednička fotografija koja prikazuje tranzit Venere preko Sunca. Ne bih previše komentirala dalje o tome, već sami pogledajte fotografiju pa ju procijenite.

Kada smo saznali tko su laureati, odveli su nas u prostor gdje je napravljena virtualna izložba finalista. Bilo je lijepo vidjeti svoju fotografiju u tom društvu. Sama fotografija dobila je puno pohvala i od članova komisije i od prisutnih, što mi je bilo jako drago.

Kao mali znak pažnje, od organizatora sam dobila časopis Sky at Night i dvije malene čokolade. Nije puno, ali lijep znak pažnje. Bez obzira što nisam donjela kući veći uspjeh, osobno sam jako sretna i zadovoljna da je netko tamo u dalekoj i hladnoj Engleskoj primjetio i uvrstio na listu favorita astro fotografiju nekoga iz naše male Hrvatske.

Ove godine sam to bila ja, a narednih godina se nadam da će to biti netko drugi od naših astro fotografa koji imaju vrhunske radove. Nadam se da će iduće godine natječaj Kraljevske zvjezdarnice Greenwich za najbolju astro fotografiju biti zatrpan radovima iz Hrvatske.

I na kraju želim se zahvaliti svima koji su pridonijeli tome da se nađem u cijeloj ovoj priči. U prvom redu je to moj kolega Josip Mesaroš koji mi je u svemu oko astro fotografiranja desna ruka i bez kojega ne bi bilo ovog uspjeha, AD-u Kumovoj slami, obitelji, prijateljima i svim onim znanim i neznanim ljudima koji su mi držali fige i uputili prekrasne čestitke. Veliko hvala svima!

Dunja Županić